PRERADA DRVETA

Svetska proizvodnja drveta, deli se na drvo za loženje (proizvodi se i troši u tropskim državama) i na industrijsko drvo – oblici namenjeni za građevine u industrijski razvijenim državama (pre svega u Americi, gde se tradicionalno kuće grade od drveta). Nekoliko multinacionalnih firmi međusobno dele svetsko tržište, dok u državama EU preovlađuju mala i srednja preduzeća.

Drvna industrija prerađuje četinare i lišćarske vrste drveća – u drvo za građu, stolariju, lamperiju i umetničku stolariju, za prefabrikovane elemente i furnir. Usitnjavanjem drveta, dobijaju se komadi, koji će kasnije biti spojeni u kompaktnu masu (seku se daščice) ili panel za potrebe građevinarstva – izorel, biplak, panel sa dekorativnom površinom. Drvna industrija proizvodi i pastu od drveta, koja služi za proizvodnju papira, (drvo je osnovna sirovina 55,6%, u odnosu na reciklažu stare hartije 36,28% i na papir dobijen od drugih proizvoda 17%). Industrija za štavljenje, koristi koru hrasta i kestena, iz koje se ekstrakcijom dobijaju proizvodi za štavljenje. Celuloza koja se koristi u hemijskoj industriji (npr. proizvodnja celofana), dobija se od različitih vrsta drveća. Od alpskog i primorskog bora, dobija se terpentin. Pluta se pravi od kore plutinog hrasta i najviše se koristi za proizvodnju čepova. Farmaceutska industrija, dobija iz andskog kininovca lek kinin, sa svojstvima antipiretika (protiv malarije).

Svetska proizvodnja drvnih oblika, u zadnjoj deceniji XX veka, iznosila je 611 miliona kvadratnih metara – preovlađuju SAD (40 miliona kvadratnih metara), Kanada (18,3 miliona kvadratnih metara), Kina (10,4 miliona kvadratnih metara), Brazil (8,4 miliona kvadratnih metara) i Rusija (6,7 miliona kvadratnih metara). Najveći izvoznici drvenih oblika su – SAD, Rusija, Australija, Malezija, Čile i Novi Zeland. Glavni uvoznici su – Japan, s trećinom ukupne svetske proizvodnje (47 miliona kvadratnih metara od 123 miliona kvadratnih metara), Južna Koreja, Finska i Kina. Proizvodnja furnira iznosi 55,5 miliona kvadratnih metara, u kojoj dominira SAD (17 miliona kvadratnih metara), dok su Indonezija i Malezija najveći izvoznici.

FARMACEUTSKA INDUSTRIJA

Farmaceutska industrija, vezana je za hemijsku industriju i sve više, za biotehnološku. Njeni proizvodi za sprečavanje oboljenja i lečenje, namenjeni su ljudima i životinjama. Osnovne farmaceutske supstance, zasnivaju se na raznim aktivnim agensima lekova ljudskog, životinjskog, biljnog i hemijskog porekla. Farmaceutski proizvodi, imaju jednu ili više osnovnih supstanci. Priloženi podaci uz lek, odnose se, na proizvođača, dozu i način upotrebe.

Do razvoja farmaceutske industrije, došlo je tek 50-ih godina XX veka (sa naučnim progresom, porastom životnog standarda, uvođenjem sistema socijalne zaštite u industrijski razvijenim državama i akciju Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u državama u razvoju. Pristup zdravstvenim ustanovama, postao je prioritet i jedan od parametara HDI (indeks ljudskog razvoja), koji dovodi do povećane potražnje lekova u svetskim okvirima. Rast farmaceutske proizvodnje, izuzetno je veliki (SAD i Evropa – 9%, Latinska Samerika – 7%, Azija – 13%, Srednji Istok – 17%). Samo subsaharska Afrika mnogo zaostaje (zbog siromaštva i slabog pristupa zdravstvenim ustanovama). SAD je na prvom mestu prema svetskoj proizvodnji, ali je po svetskom izvozu osmi. Evropa dominira na svetskom tržištu izvoza – Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Švajcarska, Švedska, države Beneluksa, zauzimaju prva šest mesta kao izvoznici.

Farmaceutska industrija je postala industrija visoke tehnologije, povezane sa sektorom za istraživanje i razvoj, koji raspolaže znatnim finansijskim sredstvima (u visini 15% od svakog prodatog leka). Neki pogoni farmaceutske industrije rade punom parom, zahvaljujući genetici i povećanju cene istraživanja. Industrijalci iz ovog sektora računaju na nove molekule i na napredak nauke o genomima, usmeravajući istraživački rad na gene izazivače oboljenja, čije bi lečenje moglo znatno da poveća, poslovni promet u državama s visokim dohotkom stnovništva. Neovlašćena proizvodnja, predstavlja ozbiljan problem za proizvođače iz ovog sektora. Japan učestvuje na svetskom tržištu proizvodnje samo sa 1%, veoma malo izvozi i drugi je svetski potrošač, daleko iza SAD (31%). Godišnja potrošnja lekova po osobi iznosi, 380 dolara u Japanu, 225 dolara u SAD, 170 dolara u Zapadnoj Evropi, u odnosu na samo 1,5 dolar u državama u razvoju (4 dolara u Kini).

Starenje stanovništva u industrijski razvijenim državama, jedan je od faktora kojim se može objasniti ovakva evolucija. Ukupno, procenjuje se da 10% svetskog stanovništva, troši ¾ farmaceutske proizvodnje. Novo tržište lekova, zvano ,,generičnim,, (kopija proizvoda, čiji su patenti postali javno dobro), znatno se razvilo u SAD i Severnoj Evropi (ovi lekovi predstavljaju polovinu u upotrebi). Farmaceutska industrija ostaje i dalje podeljena. Samo dve kompanije, drže više od 5% svetskog tržišta lekova. Zadnje decenije XX veka, došlo je do velikog fuzionisanja i uključivanja u veće firme, kao i u drugim industrijskim sektorima. Američke kompanije – Pfizer (No1), Merck (No3) i Bristol-Myers Squibb (No5) i Britanske – Glaxos-Mithkline (No2) i Astrazeneca (No4), dele prva pet mesta u svetu. Prate ih Švajcarski Novartis i Francusko-Nemački Aventis

KAUČUK

Kaučuk (na jednom od indijanskih jezika u Peruu, ima naziv ,,drvo koje plače,,) elastomer, dobijen je na bazi lateksa, koji zasecanjem izlazi iz kore drveta. Za ovakav kaučuk, kaže se da je prirodan, u odnosu na ,,veštački,, ili ,,sintetički,, koji proizvodi hemijska industrija. S razvojem automobilske industrije, interesovanje za sintetički kaučuk, sve je veće. Prvi sitnetički kaučuk, napravili su nemci (tokom prvog svetskog rata), ali amerikanci (tokom drugog svetskog rata, kada su ostali bez sirovina iz Azije) usavršavaju proizvodnju veštačkog kaučuka, na osnovi naftnih derivata. Početkom 1955.godine, SAD proizvode oko 1 Mt sintetičkog kaučuka i vladaju tržištem. Sintetički kaučuk, ima široku primenu (pneumatici, tehnički provodnici, oblaganje). Od potrošenih 17 Mt kaučuka, tokom 2000.godine – 7 Mt je prirodni i 10 Mt je sintetički kaučuk.

Sintetički kaučuk, proizvode industrijski razvijene države, u kojima su potrebe automobilske industrije za ovim proizvodima velike – SAD (2,5 Mt), Japan (1,5 Mt) i države EU (Nemačka i Francuska po 0,6 Mt). Posle bolnih planova restrukturiranja, Michelin (svetski broj 1) sređuje svoju finansijsku situaciju i učestvuje u trkama Formule 1. Priordni kaučuk, proizvode države u međutropskoj zoni Jugoistočne Azije, u kojima su plantaže kaučukovog drveta (hevea) podignute u XIX veku. Od proizvedenih 7 Mt, trečina se proizvodi na Tajlandu (23%) u Indoneziji (14%) i Maleziji. Međunarodna organizacija za prirodni kaučuk (INRO), čija je uloga bila da reguliše cene, prestala je s radom 1999.godine, zbog ozbiljnih sukoba među proizvođačima. Zanimljivo je, da su cene prirodnog kaučuka, porasle posle loše godine, ali isto tako i zbog stabilnog tržišta automobila i povećanja cena nafte, što je imalo uticaja i na porast cene sintetičkog kaučuka.

KALAJ

Otporan na koroziju i postojan na vazduhu, kalaj se koristi kao metal za zaštitu bakra i gvožđa (u leguri s bakrom daje bronzu, spojen sa olovom omogućava lemljenje i zavarivanje). Beli lim, prekriven kalajem, izuzetno je tanak. Kalaj ima široku primenu u industriji konzervi, gde mu je konkurencija aluminijum. Takođe, koristi se za varenje, izradu električnih provodnika, upotrebljava se u hemijskoj i mašinskoj industriji i u industriji stakla. Kvalitet koncentrata kalaja zavisi od koncentracije arsena, koja ne sme biti veća od 5%.

Proizvodnja koncentrata kalaja, dostigla je u 1999.godini 218.300 t. Kina je najveći svetski proizvođač (27% godišnje svetske proizvodnje), ujedno i izvoznik, ispred Indonezije, Perua, Brazila i Bolivije. U odnosu na aluminijum, kalaj se sve manje koristi za ambalažu (konzerve pića), ali se zato više upotrebljava od olova, koje se smatra opasnim po zdravlje.

HROM I KOBALT

Hrom je metal za leguru od koga se dobija ferohrom, namenjen za izradu nerđajućeg čelika. Otporan je na atmosfersku koroziju i na glavne hemijske agense – služi za oblaganje čelika i drugih metala. Glavna legura dobijena na bazi hroma, je nikl-hrom, koji se koristi kao prevlaka za čelik (nerđajuči čelik), otporan na visoke temperature, ili za poboljšanje kvaliteta čelika za izradu kotrljajućih ležajeva i sigurnosnih ventila. Legura nikl-hrom koristi se u termocentralama za otpornost na pregrevanje. Hrom je, takođe, komponenta za dekoraciju u industriji stakla i porcelana.

Južna Afrika je najveći svetski proizvođač hromita (osnovne rude hroma – oko polovine godišnje svetske proizvodnje), iza koje su Turska, Kazahstan i Indija – ove 4 države daju svetu godišnje 80% proizvodnje. Industrijski razvijene države proizvode ferohrom, kao i druge legure. Proizvodnja kobalta ograničena je, pre svega, na nalazišta, više metala. Demokratska Republika Kongo, Gambija i bivše države SSSR – pokrivaju 75% tražnje u rudi. Kobalt se upotrebljava za izradu karbida volframa, namenjenog opremi za bušenje (bušotine nafte i gasa). Takođe, on se koristi i u aeronautici, hemijskoj (adhezivi, sikativi) i elektrotehničkoj industriji (magnetofonske trake), u industriji pomagala (proteze) i industriji stakla i keramike.

CINK

Ovaj metal, poznat je kao legura s gvožđem (od antičkog doba u mediteranskom basenu), početkom XIX veka počinje da se koristi u industriji. Cink se upotrebljava, kao legura ili samostalan metal (sektor građevinarstva, u valjanoj formi – oluci, fotogravura, hemijska industrija – izrada emajla i ukrasne keramike pomoću oksida cinka i cinkovo belilo, industrija automobila – zaštita lima od korozije sa obloženim slojem pocinkovanog lima…).

Ruda cinka se najviše proizvodi u Severnoj Americi (četvrtina godišnje svetske proizvodnje), ali i u Kini i Australiji (svega 16% godišnje svetske proizvodnje). Proizvodi se i u Peruu, Meksiku i Kazahstanu. Kina je ipak najveći samostalni svetski proizvođač cinka (18% svetske proizvodnje), ispred Kanade (10% svetske proizvodnje) – takođe, to su i države najveći izvoznici cinka u svetu. Prvi svetski potrošač i uvoznik cinka je SAD, ispred EU (Nemačka, Italija, Francuska…).