ENERGIJA, INDUSTRIJA I USLUGE – GLOBALNA PITANJA I AKTERI
24 aprila, 2011 Postavi komentar
Do XVIII veka, potražnja za energijom lagano se povećava. U to vreme, energiju daje ljudska snaga i snaga životinja, kao i voda i drvo. Industrijska revolucija, koja je prevashodno energetska revolucija, dovodi do znatnog povećanja potražnje i proizvodnje, koja se diversifikuje. Od 1861.godine, ugalj postaje glavni izvor energije (potiskujući drvo) i preovlađuje sve do početka drugog svetskog rata. U XX veku, ubrzava se diversifikacija izvora energije, s naftom koja postaje najvažniji energetski izvor, posle 1945.godine sa električnom energijom i energijama zvanim ,,nove,, (energija vetra, geotermička, bioenergija).
Proizvodnja energije u svetu povećana je od 1900.godine 13,9 puta, dok se stanovništvo u svetu povećalo samo 4,7 puta. Svet je trošio 1914.godine 1.060 Mtne (miliona tona naftnog ekvivalenta), količinu koja se lagano povećavala do 1939.godine. Potrošnja je neposredno posle završetka drugog svetskog rata naglo povećana, da bi 1973.godine dostigla 5.597 Mtne (za 59 godina, povećanje od 427%) – svet je tada postao ,,energojed,,. Dva petrolejska udara 1973. i 1979.-1980.godine, zaustavili su ovu potrošnju, koja je 1980.godine iznosila oko 6.913 Mtne (za 7 godina, povećanje od 23%), da bi ponovo počela brzo da raste od 1986.godine i dostigla 8.533 Mtne 1999.godine (za 12 godina, povećanje od 30%). Od sredine 90-ih godina XX veka, rast potrošnje energije izgleda da se usporava uprkos tendenciji pada cena – u industrijski razvijenim državama, rast se oslanja na nove forme industrije s malom potrošnjom energenata.