RAZVOJ KLASTERA
3 maja, 2011 Postavite komentar
Od kada je Michael Porter ranih 90-tih godina XX veka, objavio knjigu o prednostima nacija u uslovima tržišnog takmičenja, koncept klastera je postao značajan instrument strukturne i regionalne politike Evropske Unije.
Odakle dolazi ovako neverovatan interes za izrazito apstraktnu temu?
Iako fraza, istina je da, globalizacija otežava napredak preduzeća, sve postaje brže, veće i manje predvidivo. Da bi u sve kompleksnijim i turbolentnijim uslovima preduzeća bila uspešna, treba da: na (često dalekim i za konkurenciju veoma poželjnim) rastućim tržištima, stalno prodaju nove i bolje proizvode, budu na samom vrhu s obzirom na kvalitet i tehnologiju i proizvode i plasiraju robu na tržištu po konkurentnim cenama. Inovacija (stalno razvijanje i uvođenje novih procedura) proizvoda, organizacionih i upravljačkih struktura i uspešno osvajanje novih tržišta, postaju najsnažniji činioci održive konkurentnosti.
Ovo uspeva samo jako fleksibilnim preduzećima, čiji se rad zasniva na novim saznanjima i koja usled toga poseduju dovoljan nivo tržišnog proizvodnog znanja (know-how), spremnosti za učenje i kapitala. Sve je manje preduzeća koja ovo mogu da ostvare, a i cena biti najbolji na svim područjima, je sve veća i veća. Na taj način, globalizacija primorava preduzeća, da se koncentrišu na svoje ključne sposobnosti i da na sebe preuzmu samo mali deo celokupnog lanca stvaranja nove vrednosti, od sirovina do gotovog proizvoda. Tako veća podela rada, jača privrednu povezanost i uspehu nekog preduzeća sve više doprinose i druga preduzeća. Kooperacija postaje ključ uspeha, dok je uspeh preduzeća sve više uspeh ,,orkestra,, u kome se više ,,solista,, stapa u jedan zvuk.