POVRĆE U ISHRANI
20 maja, 2011 Postavi komentar
Namirnice od povrća troše se sirove ili kuvane – u svežem stanju, konzervirane ili zamrznute. Često se pripremaju sa začinima i uglavnom se sole. Delovi biljke koji se koriste su – korenje i gomolji (šargarepa, bela repa, kozija brada, cvekla…), stabljike ili glavice (špargla, beli i crni luk…), lišće ili njegove peteljke (kupus, salata, spanać, praziluk, celer, blitva…), cvetovi ili cvasti (karfiol, artičoka…) i plodovi ili seme (paradajz, patlidžan, krastavac, bundeva, tikvice, mahunarke – pasulj, grašak, sočivo, bob…). Plodovi (seme), korenje i gomolji biljaka, koji imaju visok sadržaj skroba i šećera posebno su klasirani, ali se smatraju i koriste kao povrće.
Povrće tradicionalno gajeno oko gradova (zeleni pojas povrtlarstva), gaji se i pod vedrim nebom i u staklenim baštama – postoje regioni specijalizovani za određene vrste povrća (Bretanija – karfiol i artičoka, Pikardija – grašak, Gar – špargle…), kao i regioni u kojima se povrće gaji u zavisnosti od potrebe industrije. Ponuda svežeg povrća (kao i voća) zavisi od godišnjeg doba (sezone), ali mnogo manje nego u prošlosti. Razvile su se tehnike za proizvodnju povrća tokom cele godine (odabiranje ranih ili poznih kultura van sezone, forsiranje pod zaštitom plastičnih pokrivača ili u staklenim baštama) i uvoze se proizvodi iz klimatski povoljnijih svetskih regiona (Mediterana i Afrike).
Konzervirano ili zamrznuto povrće, takođe omogućava stalno raspolaganje povrćem. S vakumskim pakovanjem u plastičnoj ambalaži (kese ili posude), pojavili su se proizvodi ,,četvrtog asortimana,, – sveže povrće koje je pripremljeno, otrebljeno, oprano, isečeno i ponekad sterilizovano. Ovi novi proizvodi omogućavaju ponudu mešane salate, struganog i iseckanog povrća.
Povrće, često bogato vodom, ima slabu kaloričnu vrednost, ali njegova hranljivost potiče od bogatstva vitaminom C i provitaminom A, mineralnim solima (kalcijum, kalijum, magnezijum, gvožđe) i dosta visokog sadržaja prehrambenog vlakna.
Gajenje pečurki (micikultura) započelo je u XVIII veku (Francuska). Hranljivost pečurki je značajna, jer iako sadrže 90% vode, njihova suva materija je veoma bogata proteinima (aminokiselinama), nemaju dovoljno lipida i sadrže malo šećera (glukoze i manitola). Njihovo bogatstvo vitaminima (posebno vitaminima grupe – tiamin i riboflavin) i mineralnim solima (fosfor, kalijum, gvožđe i oligoelementi), daju malo kaloričnu, ali veoma korisnu namirnicu.
Povrće ima značajnu ulogu u varenju i sprečavanju nekih kancerogenih oboljenja digestivnog trakta i prema mišljenju nutricionista, moraju biti deo svakodnevne ishrane. Nekada su količine dobijene u malim baštama bile dovoljne, ali one su danas sve manje i takvo stanje je teško izmeniti. Povrća i voća u ishrani budućnosti ,,nikad dovoljno,, jer je potražnja za ,,zdravom hranom,, svuda u svetu, u konstantnom porastu.