STAKLO

Staklo se proizvodilo u IV milenijumu pre n.e. u mediteranskom basenu. Sirovina za dobijanje stakla, silicijum-dioskid, dobijen od peska, nalazi se skoro svuda (rastopljeni silicijum-dioksid, meša se sa sodom i krečom i u toku ove operacije, mogu se dodavati razni materijali, kao oksid olova za dobijanje kristala, oksidi za bojenje radi dobijanja obojenog stakla, fluoridi ili fosfati za proizvodnju opal-stakla…).

Industrija stakla proizvodi ravno staklo (u pločama) i šuplje staklo (liveno u kalupima). Stakleno vlakno, plod novije industrije, dobija se centrifugiranjem staklenih niti za izolaciono vlakno i stavljanjem u uređaj za upredanje tekstilnog vlakna. Staklo je proizvod pogodan za reciklažu (iz čega nastaje nova grana u ovoj industriji – procena je, da se danas u svetu, svake godine reciklira 30% stakla).

Francuska je na drugom mestu u Evropi po količini stakla, dobijenog reciklažom (20%). U svetskoj proizvodnji stakla vodi SAD, ispred EU i Japana, ali pred kraj XX veka, značajno mesto zauzimaju Brazil, Indija i Kina. Pored industrije stakla, postoji zanatska delatnost za izradu luksuznih proizvoda od kristala (preovladava Češka i Francuska). Kupci proizvoda od stakla, nisu samo pojedinci, već i firme za izradu parfema (bočice).

KALAJ

Otporan na koroziju i postojan na vazduhu, kalaj se koristi kao metal za zaštitu bakra i gvožđa (u leguri s bakrom daje bronzu, spojen sa olovom omogućava lemljenje i zavarivanje). Beli lim, prekriven kalajem, izuzetno je tanak. Kalaj ima široku primenu u industriji konzervi, gde mu je konkurencija aluminijum. Takođe, koristi se za varenje, izradu električnih provodnika, upotrebljava se u hemijskoj i mašinskoj industriji i u industriji stakla. Kvalitet koncentrata kalaja zavisi od koncentracije arsena, koja ne sme biti veća od 5%.

Proizvodnja koncentrata kalaja, dostigla je u 1999.godini 218.300 t. Kina je najveći svetski proizvođač (27% godišnje svetske proizvodnje), ujedno i izvoznik, ispred Indonezije, Perua, Brazila i Bolivije. U odnosu na aluminijum, kalaj se sve manje koristi za ambalažu (konzerve pića), ali se zato više upotrebljava od olova, koje se smatra opasnim po zdravlje.