PRIRODNA VLAKNA
15 avgusta, 2011 1 komentar
Pamuk je travnata i žbunasta biljka (indijskog porekla), koja se gaji u tropskim regionima – njegovo zrno daje ulje, a plodovi paperje. Feničani su ga doneli na Siciliju, a Arapi u Španiju, ali pamuk intenzivnije počinje da se gaji krajem XVIII veka, u vreme kad su pronađene mašine za krunjenje i predenje. Veoma su raznolika podneblja, na kojima pamuk može da se gaji. U pogledu hemijskog sastava, njegovo vlakno je od čiste celuloze, s tragovima voska i masti i može biti – kratko, dugo i izuzetno dugo. Sirovi pamuk, predstavlja 82% svih prirodnih tekstilnih vlakana, proizvedenih u svetu krajem XX veka. Tri najveća svetska proizvođača sirovog pamuka – Kina, SAD i Indija, daju skoro 57% godišnje svetske proizvodnje. U okvirima kontinentalne proizvodnje, sirovi pamuk ostaje azijski proizvod (60% godišnje svetske proizvodnje). Trgovinska razmena sirovog vlakna u međunarodnim okvirima, dostiže 30% od godišnje svetske proizvodnje. SAD je vodeća država izvoznik sirovog pamuka (25% godišnjeg svetskog izvoza), ispred Uzbekistana (17% godišnjeg svetskog izvoza), dok je Azija kao kontinent (sa 38% godišnjeg svetskog izvoza) glavna zona snabdevanja međunarodnog tržita, ispred Severne Amerike (sa 27% godišnjeg svetskog izvoza). Države Azije postali su najveći svetski uvoznici sirovog pamuka (51% godišnjeg svetskog uvoza), posebno radi snabdevanja fabrika potrebnim sirovinama, koje su izgradile evropske multinacionalne kompanije (26% godišnjeg svetskod uzoza), jer je Evropska tekstilna industrija zapala u krizu krajem XX veka.
Ostala biljna vlakna, koja se gaje i proizvode su – lan (Azija i Evropa), juta (Azija), sisal (Južna Amerika) i konoplja (Azija i Evropa). Vlakno životinjskog porekla, daje ovčije runo (ovaj naziv često se odnosi na tekstilno vlakno drugih životinja – alpake, životinje slične lami, kamile, kašmirske koze, gvanaka, lame, angorskog zeca, koze moher, vikunje i jaka, koje daju u manjim količinama, veoma cenjeno tekstilno vlakno). U pogledu hemijskog sastava, vuna je proteinsko keratinsko vlakno, čije su glavne karakteristike – finoća, dužina, elastičnost i sposobnost za filcovanje. U svetskom stadu ovaca, na kraju XX veka, bilo je oko milijardu grla. Iako je u jednom trenutku Kina bila prva, Australija je uspela s blagom od 120 miliona grla, da ostane na svetskom vrhu usamljena, daleko ispred Kine i Novog Zeleanda. Dosta vune iznosi se na međunarodno tržište – oko 30% godišnje svetske proizvednje (najviše se razmenjuje, ako se računa efektivna razmenjena količina – runo sa masnom tvari). Obe države Okeanije (specijalizovane za sektor ovčarstva), ubedljivo vladaju izvoznim tržištem – sirove vune (Australija – 64% godišnjeg svetskog izvoza, i Novi Zeland – 7% godišnjeg svetskog izvoza); i odmašćene vune (Novi Zeland – 33,6% godišnjeg svetskog izvoza i Australija – 28,4% godišnjeg svetskog izvoza). U pogledu uvoza, od 94% ponude vune s masnom tvari, Evropa uvozi 46% i Azija 44%, dok od 90% ponude odmašćene vune, Azija uvozi 53% i Evropa 37%. Gajenje svilenih buba i izrada svile, kineskog su porekla (Kina se ovom delatnošću bavi od XVII veka i odavno je svetski monopolista u ovoj oblasti). Na kraju XX veka, ukupna proizvodnja svile u svetu iznosi oko 80.000 t (Kina 61%, Indija 19% i Severna Koreja 6%).