POVERENJE RAZVIJA I INTEGRIŠE ZAJEDNICU
8 aprila, 2011 Postavite komentar
Dugo već svi gledamo napolje (prema drugima), ali malo nas gleda unutra i trudi se da očisti svoje dvorište. Iznutra nas razjeda nemir, stalno smo u brigama. Okretanjem sebi i negovanjem kulture međusobnog poverenja i poštovanja, možemo se kao pojedinci i grupe gradjana, preduzeća, pa i šira lokalna zajednica, kretati unapred, iako “samo znamo da se svađamo”. Negovanjem kulture i stvaranjem novih vrednosti unutar porodica i na radnom mestu, promenićemo i našu lokalnu zajednicu. Za uspeh, najbitnija nam je integracija grupa i pojedinaca, dok menadžeri moraju na praktičan i efikasan način da realizuju svoje misije. Nije jednostavno uklopiti različite ljude u celinu, biti menadžer i upravljati nekom organizacijom, a istovremeno postići uspeh i ne dozvoliti da preovlada ego nekog pojedinca i da se grupe raspadaju.
Da bi postigli uspeh, moramo stvoriti jaku unutrašnju organizaciju. Ako previše pažnje posvetimo brzini (što pre da stignemo do cilja, uz zanemarivanje zajedništva), vrlo lako možemo postati još veći gubitnici. Naš uspeh zavisi, od kulture zajednice, profesionalnog pristupa i vaspitanja (morala – ličnosti i organizovanih grupa). Kada nema međusobnog poverenja i poštovanja, dolazi do trzavica i energiju trošimo na međusobne sukobe, pa je nećemo imati onda kada nam bude neophodna za takmičenje sa drugima. Za naše loše stanje, krivi smo mi sami i naša ,,tradicionalna balkanska kultura,,. Okretanjem sebi i stvaranjem jake strateške organizacije, naši pojedinačni interesi ogledani u opštem dobru, jačaće našu lokalnu zajednicu. Nije moguče da se borimo s drugima, ako smo slabi i bolesni iznutra. Potrebno nam je više unutrašnje integracije, kako bi smo bili prihvatljiviji za partnere (spoljašnje integracije). Dobar menadžer, integriše organizaciju, sluša i ne gleda izvan nje, jer je njegov posao da gleda unutra i da ujedinjuje organizaciju. On nikada ne govori sa uzvikom na kraju rečenice, već ih on završava upitnikom. Umesto povika: “Radi to”, on pita: “Šta ti misliš”… Takođe, on ima poštovanje prema drugima i uliva poverenje u svom okruženju. ,,Ne trebamo biti isti,, nego trebamo imati poverenje jedni u druge, jer se bez poverenja sve raspada. Pritom, ne moramo se odmah baviti velikim pitanjima, već osnovne probleme zajednice, prema jednostavnosti i prioritetima, možemo zajednički rešavati – utvrditi, otkloniti, revitalizovati, razvijati…
Obzirom da država na svim nivoima ulazi u proces pristupanja EU, optimistički lokalni scenario treba predstavljati važan putokaz i prognozu dinamike i kvaliteta strukturnih reformi, revitalizacije, ekonomskog razvoja i integracije naše lokalne zajednice. Dobro je da Bor što ranije identifikuje ključne lokalne oblasti, koje zahtevaju suštinske reforme. Time ćemo definisati, način našeg kretanja unapred, korak po korak, uz nedvosmislenu podršku i preporuku razvojnih partnera lokalne zajednice. Na ovaj način, lokalna vlast dobija amanet – da se u kontinuitetu razvoja bavi suštinskim reformama, umesto popularnom politikom, marketingom i asfaltiranjem lokalnih puteva. Realna razvojna politika, postaće najvažniji strateški adut i nijedna partija i grupa građana, neće želeti da rizikuje neuspeh, razvijajući demagogiju i populizam. Izgradnja zdrave lokalne ekonomije i njena integracija, predstavljaće suštinski predizborni i postizborni politički status.
Svi parametri ukazuju, da imamo personalne i strukturne probleme, koje odlažemo godinama – disproporciju između: opštih i posebnih interesa u zajednici, proizvodnje i potrošnje, štednje i investicija, uvoza i izvoza lokalne ekonomije, zaposlenih i nezaposlenih, radno sposobnih stanovnika i penzionera, zaposlenih u javnom i privatnom sektoru, mlađih i starijih građana, rođenih i umrlih, centra i periferije lokalne zajednice… Lokalni političari biće primorani, da budu mnogo bliži građanima – moraće zajedno, mnogo više da javno razgovaraju, o ličnim i zajedničkim problemima i potrebama unutar zajednice (prednostima, manama, šansama, pretnjama…), bez arbitraže lokalnih prioriteta.
Goran Stojanović