Industrija za preradu gvožđa i čelika (crna metalurgija) traži krupne investicije i veliku radnu snagu. Njen razvoj obeležila je industrijska revolucija u XIX veku (s razvojem tekstilne industrije i industrije uglja). Gvožđe se topi (na 1.537 ºC) i postaje masa, iz koje se izdvaja ugljenik (na 1.130 ºC) – postaje čvršći. Od antičkog doba do srednjeg veka, gvožđe ima samo nekoliko namena i to za potrebe vojske i zemljoradnje. Prva visoka peć potiče iz XV veka, ali prva fabrika čelika – Krupova u Esenu, izgrađena je 1815.godine. Pronalaskom Besemerovog konvertora (1855.godine), Simensonove peći (1856.godine) i Martinove peći (1865.godine), liv se mogao pretvoriti u čelik. Postoje razni metodi za obradu liva, pomoću sumpora (Tomas-Gilhristov postupak, 1876.godine), od početka XX veka koristi se i kiseonik, pa i struja (1914.godine).
Svet raspolaže rezervama, koje se ekonomski i tehnički mogu eksploatisati najmanje 250 godina. Na kraju XX veka, svetska proizvodnja iznosi preko 1 milijarde tona (obzirom da je sadržaj gvožđa u rudi manje-više visok, računa se samo izvađena ruda s visokim sadržajem gvožđa). Brazil je tada bio najveći svetski proizvođač (130 Mt), ispred Australije (99 Mt), Kine (73 Mt), Indije (45 Mt), Rusije (40 Mt) i SAD (37 Mt). Najveći tadašnji izvoznici, su države – Brazil (99 Mt), Australija (94 Mt) i Kanada (17 Mt) – svi su izvozili rudu s visokim sadržajem gvožđa. Veliki tadašnji uvoznici su industrijski regioni bez tih rezervi – EU (95 Mt) i Japan (80 Mt). U Evropi se od tada koristi i staro gvožđe, kao sirovina u industriji prerade gvožđa. Mesta za preradu gvožđa, vremenom su se promenila (ova industrija, u početku vezana za prisustvo uglja ili rude, dovela je u XIX veku, do stvaranja velikih industrijskih regiona ,,crnih krajeva,, Evrope – Midlend i Yorkshire u Velikoj Britaniji, sever Francuske), kao i region Pittsburgha u SAD. Od kraja XIX veka, Japanci uvode novinu stvarajući prvu primorsku industriju za obradu gvožđa. Ovakva izgradnja industrijskih objekata danas preovlađuje (u državama bez ove sirovine, koje su primorane da uvoze gvožđe i koks) – primorske luke su postale povlašćena mesta za crnu metalurgiju (kao Denkerk ili Fo-sir-Mer u Francuskoj).
Geografska raspoređenost proizvodnje gvožđa, znatno se promenila od početka XX veka. Iako je 1929.godine bilo 29 država koje su proizvodile čelik, 90% svetskog čelika proizvodio se u Severnoj Americi i Evropi. Šest država gorostasa (SAD, Japan, Francuska, Velika Britanija, Nemačka i SSSR) proizvode 1974.godine – 62,5% svetske proizvodnje čelika, a već 1997.godine (bez Ukrajne) – 52,5% svetske proizvodnje čelika. U XXI veku crna metalurgija postaje mnogo rasprostranjenija industrija (pojavili su se novi proizvođači, koji ponekad prevazilaze i bivše gorostase u sektoru). Kina, kao novi džin crne metalurgije, danas je najveći svetski proizvođač čelika (123 Mt), ispred SAD (97 Mt), i Japana (94 Mt). Brazil, Južna Koreja i Indija, danas zajedno daju 10% svetske proizvodnje čelika. Najveća fabrika nerđajučeg čelika je u Južnoj Africi (130 km od Pretorije). Južnokorejski Posko (27 Mt), postao je prvo preduzeće crne metalurgije u svetu, ispred kompanije Nippon Steel (24 Mt). Najavljenim fuzionisanjem kompanija – Usinor (Francuska), ARBED (Luksemburg) i Aceralia (Španija), EU bi trebala da stvori najveću multinacionalnu kompaniju u svetu. Sve ove kompanije, široko nadmašuju najbolju američku metaluršku multinacionalnu kompaniju US Steel (11 Mt, koja je na 11 mestu u svetu). Broj radnika u crnoj metalurgiji znatno je smanjen pre 40 godina (u Evropi, danas ima oko 312.000 zaposlenih u odnosu na 780.000 zaposlenih – 70-ih.godina XX veka). Nastojanja su u pravcu povećanja produktivnosti postrojenja, novim tehnologijama (kao što je postupak Miosotis – razrađen od strane kompanija Usinor i Tisen).
Potražnja proizvoda crne metalurgije je sve veća posle faze stagnacije. U periodu od 1960.-1970.godine, svetska crna metalurgija bila je u krizi, zbog sve većeg korišćenja zamena za čelik (aluminijuma i plastične mase, jer su glavni kupci bili – automobilska industrija, brodogradnja i građevinsrstvo). Konkurencija među proizvođačima dovela je do restrukturiranja industrije u svim državama (socijalni programi, smanjenje proizvodnje, tehničke inovacije…). Od 1993.godine, godišnja potražnja u svetu za čelikom je u porastu i iznosi oko 3-4%.