PROIZVODI RETKIH RUDA

Zlato je prema definiciji dragoceni metal (težak, postojan, kovan, dobar provodnik toplote I elektriciteta). Dobija se ekstrakcijom iz naslaga zlatonosnog peska ( iz 1 tone peska, može se izvaditi 1-15 g zlata – tona najboljeg peska sadrži 30 g zlata). Južna Afrika je najveći svetski proizvođač (1998.godine je proizvela 493.000 t, ali je njena proizvodnja u padu u odnosu na 1990.godinu kada je proizvela 603.000 t). Ostali veliki proizvođači zlata su SAD (338.000 t) I Kanada (168.000 t). Brazil, Čile, Indonezija, SAD i Kanada, imaju najrentabilnije rudnike zlata i mogle bi zajedničkom proizvodnjom do 2015.godine, da nadmaše proizvodnju Južne Afrike.

Jedinica za kvalitet zlata je karat (24 karata = 100% čisto zlato), jedinica za količinu je poluga (masa od 1 kg finog zlata sa 995 hiljaditih) ili unca zlata (31,105 g). Na izradu nakita odlazi 72,5% godišnje svetske proizvodnje zlata, na izradu zlatnika 9,7%, u elektronici se potroši 9%, u stomatološkoj protetici 3,3% i oko 5,5% godišnje potrošnje zlata otpada na druge grane industrije. Rezerve zlata u svetu, procenjene su na 20 godina. Severna Amerika, Evropa i Japan su najveći potrošači, kao i Srednji istok. Nedavna azijska kriza dovela je do pada potražnje zlata u Japanu i u novim industrijski razvijenim državama Azije.

Srebro je jedan od retkih metala, bez sadržaja gvožđa, čija je potražnja u toku 1999.godine veća od proizvodnje (16.000 t). Najveći potrošači srebra su industrija fotografskog materijala (papir), elektronika i industrija akomulatora. Meksiko je najveći svetski proizvođač srebra sa 2.330 t/godišnje, ispred Perua sa 2.220 t/godišnje. Manje od 20% svetske proizvodnje dolazi iz rudnika, jer se najveći deo dobija kao nusproizvod olova, cinka, bakra i zlata, čija su nalazišta često zajednička.

Dijamant je najotporniji materijal po svojoj tvrdoći. Koristi se za izradu nakita i
sve više u industriji (mašinska industrija, sečiva, izrada ogledala). Proizvodnja sintetičkih dijamanata, veća je od proizvodnje prirodnih i to u Evropi, SAD i Japanu. Tržište dijamanata koje se bez presedana razvijalo u zadnjoj deceniji XX veka, stropoštalo se zadnjih godina XX veka zbog azijske krize. Prodaja dijamanata je uglavnom u rukama CPO (Centralne prodajne organizacije), koja upravlja sa 60% godišnje svetske proizvodnje dijamanata za račun kompanije De Beers (kompanija za eksploataciju dijamanata u Južnoj Africi). Australija, specijalizovana za proizvodnju malih dijamanata (manje od 0,07 karata) i nezavisna od CPO, mogla bi dovesti sa svojim proizvodima do 2015.godine, do promene distribucije na svetskom tržištu. Južna Afrika je već 100 godina najveći svetski proizvođač dijamanata (s najvećom svetskom kompanijom – De Beers). U vreme aparthejda, većina razvijenih država zapada nastavila je da kupuje dijamante iz Južne Afrike, stavljajući ekonomske interese ispred prava čoveka, a da nikada nisu prekidali saradnju sa kompanijom De Beers (povezanom sa rasističkim južnoafričkim režimom). Od pre deset godina, države zapada počele su da kupuju i na drugoj strani, ali Južna Afrika ima dijamante, koje najviše cene kupci iz Evrope, Amerike i Japana.