UČENJE NA GREŠKAMA

Šta je potrebno, uraditi drugačije?

Učenje na greškama može postati svakodnevna životna vodilja – pogotovo, ako se uči na sopstvenim greškama. Svaki put, kad naučim ,,novu lekciju,, na nekoj od ,,mojih lekcija,, izvršim ,,sopstvenu umnu korekciju – kodiram životna pravila,, koja mi pomažu u ,,kreiranju paradigme sopstvenog identiteta,,. Ovakva šematska identifikacija i analiza, životnog i profesionalnog iskustva, pomaže mi u ,,napredovanju sopstvenog ega,, kao ,,svakom normalnom ljudskom biću,, koji želi, da serijom pozitivnih promena ,,gura svoju ličnost kroz savremeni globalizam,,. Iako u nekim slučajevima, samo prava upornost može da odradi posao, za sada mi nekako, sve to ide… uglavnom uspevam da ,,svoja spektakularna saznanja,, razvrstam u korisne postupke i navike, koje bi i ,,nekom drugom,, mogle da posluže ,,u nečemu i negde,,… možda… Jednostavno, mislim da sam ,,pronašao ključ,, uz pomoć koga ,,stičem nadmoćnost – nad sobom, u širokoj paleti svakodnevnice,, (od zuba za zub i prsa u prsa, do ko koga stigne…).

Pre nego što sam suzio konačni spisak, na samo nekoliko ,,korisnih navika,, morao sam da eliminišem mnogo… mnogo više ,,svojih loših,, svakodnevnih navika. Ovaj proces mi nimalo nije išao na ruku – ni danas mi nije baš lagodan (jer predhodno, moram da prihvatim svoje greške i uložim dodatne napore, da ih realno sagledam), ali ipak, uspevam da formiram ,,zavidan pogled unapred – otvorenim očima, na putu kojim se ređe ide,,. One najlošije navike, koje sam ,,nekako uspeo da identifikujem i postavim – ispred sebe,, a koje mi ponekad predstavljaju ,,veoma ograničen prostor sagledavanja,, su – Ne ismejavaj druge! Ne smeštaj drugima! i Ne pokušavaj ono što ne možeš! Nekima bi možda bilo neophodno ,,da ovladavaju mnogo više sopstvenim egom,, ali nekima će i ,,ovaj moj ego,, biti suvišan – smetaće im i nerviraće ih… ali će ih sigurno ,,bar dodirnuti ili gorko nasmejati,,.

Kad sam proaktivan – značajna promena okruženja i stimulacije, imaju velike konotacije sa mojom nekarakterističnom promenom – od proaktivnog do reaktivnog stava o realnosti, pri čemu mi komunikacija dijagnostički pomaže. Ako uhvatim sebe da govorim fraze – ,,brzo reagujem, kako ne bi propao,,. Ovakva promena funkcionalnog stava ,,čini me uspešnim, u oba smera,,!

Kad zamišljam konačan ishod – zamišljam, uvek kad mogu ,,kako bih voleo da ostanem u sećanju drugima,, (,,po čemu me oni, mogu izdvojiti iz mase,,). Još važnije od toga, je da to zamislim mnogo, mnogo pre, nego što to uradi bilo ko drugi. Pritom, ako se držim, proaktivnog stava – u dilemi sam, jer ne narušavam samo sliku, po kojoj će me drugi pamtiti, već taj proces odlažem za mnogo kasnije – bez obzira što sam svestan da je ,,neizvesna sudbina budućnosti, zbog neadekvatne prošlosti,,. Uzorno ponašanje, obično dovodi do nečeg sasvim suprotnog od ,,izazova sudbine budućnosti,,. Da li proaktivan stav, čini nemogučim ili teško izvodljivim, zamišljanje konačnog ishoda? Meni, uopšte ne! Jer mogu ,,mnogo toga da uradim,, i ublažim negativne efekte svakodnevnice. Od svih pozitivnih navika – zamišljanje konačnog ishoda mi je najomiljenija – i predstavlja mi ,,sasvim dovoljan izazov,,. Možda vi ne verujete u sve ovo, ali ste i sami svesni postojanja tanke linije, između dobre i loše navike ,,uopšteno govoreći – loša navika je dobra navika, ako vas ne uhvate na delu,,!

Kad postavljam stvari na svoje mesto – definišem prioritete i ponašam se u skladu sa njima ,,što je ponekad veoma bitno,, – možda čak i najvažnije! Ne bih, ništa više o ovome – dovoljno je!

Ako ne mogu da pobedim (ne pridružujem se, već), pokušavam da ,,privolim prebacivanje na svoju stranu,,. Prepoznavao sam i ,,kvalitetnije pobedničke strategije,, – od ,,ako ne mogu da pobedim, vrištaću do bola,, do ,,ako ne mogu da pobedim, stvarno sam mrtav,,… U svakom slučaju, privoleti pojedinca da bude timski igrač – ,,težak je izazov današnjice,,. Kako danas nekom ,,koji nema šta da izgubi,, dati podsticaj, da zajedno sa timom ,,profesionalno uspe,,? Jedini lagodan uspeh, moguć je ,,ako pojedinac, dobije deonice tima,, – brinući o uspehu tima, pojedinac postaje uzoran član zajednice! Ova ,,strategija sa mamcem,, nemože biti 100% uspešna, ali će sigurno proći ,,kod pojedinaca – koji ne čitaju novine i ne gledaju vesti,,!

Uvek pokušavam ,,prvo da razumem,, pa tek onda, zabavljajući se ,,omogućavam razumevanje svog ega,, – veoma moćna savremena taktika. Ako ste dali sve od sebe, kako biste razumeli druge ,,vreme je, da oni sada shvate vas,,! ,,Najmoćnije hladno oružje – nije secko,, već ,,ladan jezik – koji plaši, kinji i uznemirava,,! Kada ste nekako već, stekli dozu poverenja, vreme je da ,,ostale zadatke, učinite dovoljno teškim za svoje timske partnere,, – i veoma brzo ćete steći dominaciju i njihovu blagonaklonost podčinjavanja. U nameri, da im bude što teže da vas razumeju, važno je služiti se izuzetno neobičnim jezikom ,,koji niko nebi razumeo,,. Na ovaj način ,,konstruktivno ćete komplikovati život,, svojim kolegama i gledaćete ,,kako se dave u bujici savremenih životnih izazova,,. Ipak, ovu veoma zabavnu i korisnu svakodnevnu naviku, kao i sve predhodne – najbolje koristim ,,u odbrani sopstvenog ega,, osim ako me životne oklonosti ne prinude ,,na nešto više od odbrane,,.

Iako prepoznajem ,,savremene poslovne procedure,, koje omogućavaju ,,jednostavnost i bezbrižnost partnerskog poslovanja,, kada razmišljam sinergijski – one imaju sasvim različito značenje i zavisnost u načinu primene (iako ih u poslovnom svetu primenjuju, čak i oni koji govore strane jezike ,,nemaju pojma, šta je sinergija praktično i kako se dešava – jer oni su uspešni,,). Ako još i praktikujem kombinovanu primenu ,,predstavljenog pozitivnog sosptvenog ega,, primećujem sasvim sigurnu sinergijsku funkcionalnost – čime reaktivno ponašanje, zamenjujem proaktivnim (dok deoničari rade za lidera i misle da je uvek u pravu, jer zna šta radi). ,,Život i budućnost deoničara,, zavisiće od izabranog lidera (većinskog vlasnika deonica) i oni će biti poslednji ljudi na svetu, koji će tvrditi da ,,car nema odelo,, – pogotovo, kada se car tušira…

Najčešće zanemarujem i zaboravljam, poslednju ,,možda najvažniju pozitivnu ljudsku karakteristiku – oštrenje testere,,. Da li to znači da je neophodno da izdvojim vreme i ponovo upoznam sebe – mentalno i fizički? Ili ,,da idem malo dublje,, – da izdvojim vreme i izgradim ,,novu ličnost u duhovnom, društvenom i emocionalnom pogledu,,? Ne, ne mislim uopšte na ništa, od svega toga! Samo mislim, da trebam da se latim testere – i da je naoštrim! ,,Neprocenjivo mi koristi oštra testera, kada je imam,,!

Goran Stojanović