DIVLJAČ

Divljač predstavlja zajednički termin za životinje koje se love. Lov ima zanemarljivu prehrambenu ulogu (jer je divljač slabo prisutna u potrošačkim korpama, ali je primetna samopotrošnja i krivolov). Klasifikacija najvažnije vrste divljači je sledeća – dlakava sitna divljač (zečevi), sitna pernata divljač (fazan, jarebica, prepelica, šljuka, golub, ševa, kos…), krupna divljač (jelen, srndać, vepar…), planinska divljač (divokoza i muflon…) i vodena divljač (divlja guska i pitaka…). Meso divljači je dosta slično, u pogledu hranljivosti, mesu domaćih životinja slične vrste (meso divljači, ima više soli, ali manje masti). Međutim, razlika je velika kad se divljač ostavi na nekoliko dana, da ,,sazreva,, na svežem i provetrenom mestu, kako bi razvila karakterističan ukus i meso joj omekšalo.

Divljač se prodaje u određeno doba godine – kada je sezona lova u toku. Prodaje se u sirovom stanju na teritoriji ulova, mada se u EU uvozi iz različitih krajeva sveta u količini od 10.000 t (živa ili spremna za pripremu). U Evropi je sve manje sitne divljači (zbog predatora, zaraznih bolesti, klimatskih pormena, krivolova ljudi), ali glavni razlog prestavljaju različite aktivnosti (prirodne ili veštačke), koje utiču na promenu ekosistema prirode.