POVRĆE

Pod povrćem se podrazumevaju zelene jestive biljke, od kojih se troše, u zavisnosti od vrste, zrna, lišće, stabljike i korenje. Reć je o nezamenljivom ekonomskom tržištu biljne proizvodnje, na kome se povrće nalazi na trećem mestu (iza pšenice i vinove loze).

Svetski obim proizvodnje povrća, iznosi gotovo 600 Mt na početku XXI veka (manje od grupe korenja i gomolja – 640 Mt i mnogo manje od žitarica – 2,1 milijarda tona). Ali su poređenja među grupama proizvoda veoma delikatna, budući da postoje razlike među svežim proizvodima u pogledu sadržaja vode u odnosu na suve proizvode (jedno zrno ili suvo povrće, ne sadrži više od 15% vode, dok u slučaju šargarepe ili bele repe, ova stopa dostiže 90% i prelazi preko kod mnogih vrsta zelenog povrća).

Budući da je transport ove kvarljive robe delikatan, razmena se odvija u okvirima velikih regiona. Samo sveži proizvodi, koji stižu u Evropu van sezone, iz udaljenih regiona (kao boranija, izuzetnog kvaliteta, iz Kenije ili Senegala), opravdavaju brz transport kargo avionom. Suvo povrće, manje osetljivo, mnogo se lakše razmenjuje od povrća bogatog vodom. Zbog regionalizacije razmene povrća i manjeg broja podataka na svetskom nivou, analiza se ograničava na veliku zonu – EU.

Razvoj proizvodnje povrća u svetu tokom zadnjih 50 godina, bio je nešto malo brži od razvoja kultura žitarica. EU je pred kraj XX veka, proizvodila gotovo 50 Mt svežeg povrća. Velika zapažena činjenica u novijoj evropskoj evoluciji proizvodnje povrća, jeste uspon Južne Evrope – Francuske, Španije, Grčke, Italije i Portugalije (74% godišnje EU produkcije povrća ili 62% godišnje EU produkcije povrća bez Francuske – samo Mediteranske države). Tri države Beneluksa (Holandija, Belgija i Luksemburg), koje su imale veoma jaku povrtlarsku tradiciju, daju samo 11% godišnje EU produkcije povrća. Povrće se u državama na severu EU, sve više proizvodi na suncu – manje u staklenim baštama.

Raspodela po proizvodima pokazuje da je paradajz, bez konkurencije na prvom mestu (28% godišnje EU produkcije povrća), ispred salata i crnog luka (oba proizvoda imaju po 6,9% godišnje EU produkcije povrća) i šargarepe (6,8% godišnje EU produkcije povrća) – kao što je to slučaj u svim velikim regionima sveta. Ova grupa proizvoda, predstavlja polovinu povrća koje se godišnje proizvede u EU, dok drugu grupu čine pet proizvoda (karfiol 4,8%, lubenica i dinja 3,9%, krastavac 3,1%, artičoka 1,9% i praziluk 1,7% – učestvuju samo sa 15% u godišnjoj EU produkciji povrća).

Obim povrća namenjen preradi se povećava, pri čemu je paradajz osnovni proizvod širokog asortimana (koncentrovani, konzervirani, zamrznuti proizvodi, sok…), ispred boranije, graška, šargarepe i spanaća. Svo ostalo prerađeno povrće, predstavlja 30% od ukupne količine godišnje prerade EU povrća. Kao konzervirano povrće, preovlađuju – boranija, grašak i mešavine graška i šargarepe s dodatkom drugog povrća, dok kao zamrznuto povrće, preovladavaju – boranija, grašak i spanać.