INDUSTRIJSKI RAZVIJENE DRŽAVE

Bez obzira na prihvaćeni kriterijum za klasifikaciju (BDP), na vrhu svetske hijerarhije, nalaze se industrijski razvijene države. U svakoj od tih država, udeo industrije u celokupnoj proizvodnji u stalnom je opadanju. Sektor usluga biće verovatno u XXI veku, osnovni kriterijum za uspostavljanje ekonomske hijerarhije. Industrija nalazi nova tržišta u razvoju usluga, tako da industrijska dobra osvajaju ovaj sektor (npr. kancelarijski materijal). Pojam ,,industrijski potencijal,, i dalje je od velikog značaja. Tako su krajem 90-ih godina XX veka, najveće ekonomske sile sveta, sedam članova G7 – SAD, Japan, Nemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Kanada (u ovoj klasifikaciji po državama nisu uzeti u obzir regionalni podaci koji početkom XXI veka, redefinišu vrh ekonomske hijerarhije – relativan gubitak američke hegemonije, izbijanje na površinu novih industrijskih razvijenih država Azije i ujedinjenje evropskog ekonomskog prostora).

Američka ekonomija zauzima prvo mesto u svetu (prema industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji, iako sektor usluga obuhvata tri četvrtine). Japan je prvi izvoznik gotovih proizvoda u svetu i Japanske firme i banke su veoma prisutne u stranim zemljama – Aziji, SAD i Evropi. Krajem XX veka do Azijske strukturne krize (i pucanja Japanskog finansijskog mehura), Japan predstavlja s Kinom i novim industrijski razvijenim državama Jugoistočne Azije, najdinamičniji stožer industrijskog rasta. Industrijska i bankarska sila, veliki izvoznik opreme, Nemačka je treća ekonomska sila posle SAD i Japana. Ona je posebno prisutna u sektorima prerade gvožđa, elektromehanike, proizvodnje automobila, elektronike i hemije. Iako je ponovno ujedinjenje Nemačke 1990.godine izazvalo ekonomske poteškoće, Nemačka i Francuska kao i mnoge druge države kontinentalne Evrope, pate više od strukturnog debalansa (obaveze prema društvu su suviše veliko breme za privredu), nego od konjukturne krize.

Odsustvo preduzimačkog duha i neefikasnost tržišta kapitala za nova preduzeća, sprečavaju neophodne promene na tržištu, koje bi se mogle komercijalizovati. Kao i nemačka, francuska ekonomija gleda s puno nade u evro (od koga se očekuje veći privredni rast i puna zaposlenost stanovništva EU). Velika Britanija je dominirala u svetu do XIX veka, jer su rušenje njenog kolonijalnog carstva i gubitak konkurentnosti njene industrije, oslabili njenu ekonomsku moć, ali njeni aduti su idalje uspešne multinacionalne kompanije za hemiju i agroprehrambene proizvode kao i finansijska moć Londonskog tržišta. Međutim, kao i u SAD, u Velikoj Britaniji se povećava nejednakost u dohotku (uprkos padu nezaposlenosti) i siromašnih je sve više, jer povećana fleksibilnost utiče na smanjenje plata.