ENERGETSKI BILANS
april 24, 2011 Postavite komentar
Globalna proizvodnja energije, nije prestala da se povećava od 1945.godine, zahvaljujući otkrićima novih nalazišta nafte i sve većem korišćenju drugih izvora energije (prvenstveno atomske). Zajedničko mišljenje o nestašici energije krajem 70-ih godina XX veka, danas je napušteno. Dokazane rezerve (one za koje se s ekonomskog i tehničkog gledišta, smatra da se mogu eksploatisati) omogućiće da se zadovolje potrebe u svetu u toku decenija XXI veka, ali nejednako u odnosu na izvore energije (ove energije iznose: 138 MMt nafte – za 45 godina, 710 Gt uglja – za 250 godina, 120 Gm3 prirodnog gasa – za 57 godina, 35 Gtep uranijuma – za 60 godina. Procenjuje se da će 2020.godine, ugalj predstavljati 34% od energetskog snabdevanja u svetu, nafta i prirodni gas 38%, hidrocentrale 5%, atomska energija 12% i ostale forme energije zvane ,,nove,, 36% (reč je samo o predviđanju, koja su veoma različita u zavisnosti od studijskih analiza).
Od pre 20-tak godina, broj regiona proizvođača se povećava. Bliski istok, koji je preovlađivao do 1985.godine, zaostaje; Zapadna Evropa i Severna Amerika stagniraju; deo država u razvoju napreduje (Afrika – 600 Mtne, Latinska Amerika – 700 Mtne, Azija na Pacifiku bez Japana – 1.200 Mtne). Industrijski razvijene države najčešće zavise od uvoza (Francuska, Japan…). Prema energetskom rasporedu u svetu, postoje četiri vrste država – koje proizvode i malo troše (države u razvoju i Srednji Istok), koje proizvode mnogo i suviše troše (SAD i Kanada), koje moraju da uvoze skoro celokupnu energiju (Zapadna Evropa, osim Velike Britanije, Norveške i Japana) i koje proizvode i izvoze trošeći veoma malo (države u razvoju – Nigerija, Venecuela). Rusija i druge države nakon raspada SSSR-a, koje su nekada bili veliki zajednički proizvođači s viškom, sve su manji pojedinačni proizvođači nafte.
Ponuda je postala planetarna i industrijski razvijene države, imaju sve veću težinu na globalnom tržištu energije, čineći politički i ekonomski pritisak na proizvođače u državama u razvoju. Energija budućnosti su možda novi ugljovodonici (teško ulje), akumulator s gorivom (koji se koristi u kosmičkim letilicama), termonuklearna fuzija koju su Evropljani razvili u okviru projekta JET u Kalhemu, čija je realizacija predviđena za 2050.godinu.